kasandrina kći
danas sam opet povrijedila svoju majku
u sebi i sebe u svojoj majci, proklinjala
kasandrin gen, provaliju njenoga grla,
iz koje je izronio ovaj nemušti identitet,
okrutna očekivanja, neumoljiva biologija
zovem se bjanka i ja sam još jedna kasandrina kći
koja vam govori da vas voli i razumije ili to govori
moja majka, na korak da odustane od mene,
zašto si me ostavila, zapomažem, kao otac sina,
zašto si me darivala beskorisnim sakramentima,
zašto suosjećanje i poniznost i zašto ovaj lament
iz Kasandrne jame koji niko ne shvata ozbiljno,
kuda ću sa ovim ludim uzaludnim jezikom
kada me nisi pripremila na ovoliko nasilja.
nemjerljivo
svi ljudi u kojima te tražim nisu dorasli
jeziku koji ima ukus memljivog podruma,
niko me tako ne umiva, niko ne uznemiruje,
žena koju dodiruješ iznutra je i moja žena, svaka
tvoja mijena je moj prtljag, masna lirika bezumlja,
neimanja, bez odgovora na pitanje šta ima novo,
u tvom pogledu, kao u čarobnoj kugli, gledam kako
zasijecaju u mene kao u mrtvo tkivo, ugrušci mog
crvenila lijepe se za staklo, još dublje zasijecaju, tako
beskorisno i nemjerljivo sa vrelinom tvog jezika, tako
nespretno i nevažno, kao i sve naše posvete u knjigama.
Autorica: Bjanka Alajbegović