Bjanka Alajbegović – Dvije pjesme

kasandrina kći

 

danas sam opet povrijedila svoju majku

u sebi i sebe u svojoj majci, proklinjala

kasandrin gen, provaliju njenoga grla,

iz koje je izronio ovaj nemušti identitet,

okrutna očekivanja, neumoljiva biologija

 

zovem se bjanka i ja sam još jedna kasandrina kći

koja vam govori da vas voli i razumije ili to govori

moja majka, na korak da odustane od mene,

 

zašto si me ostavila, zapomažem, kao otac sina,

zašto si me darivala beskorisnim sakramentima,

zašto suosjećanje i poniznost i zašto ovaj lament

iz Kasandrne jame koji niko ne shvata ozbiljno,

kuda ću sa ovim ludim uzaludnim jezikom

kada me nisi pripremila na ovoliko nasilja.

 

nemjerljivo

svi ljudi u kojima te tražim nisu dorasli

jeziku koji ima ukus memljivog podruma,

niko me tako ne umiva, niko ne uznemiruje,

žena koju dodiruješ iznutra je i moja žena, svaka

tvoja mijena je moj prtljag, masna lirika bezumlja,

neimanja, bez odgovora na pitanje šta ima novo,

u tvom pogledu, kao u čarobnoj kugli, gledam kako

zasijecaju u mene kao u mrtvo tkivo, ugrušci mog

crvenila lijepe se za staklo, još dublje zasijecaju, tako

beskorisno i nemjerljivo sa vrelinom tvog jezika, tako

nespretno i nevažno, kao i sve naše posvete u knjigama.

Autorica: Bjanka Alajbegović

Free WordPress Themes, Free Android Games