Piše: Vladana Perlić
Ja, dječak
imam dvanaest godina i krišom posmatram plavokosog efeba u bašti
dječaci se druže s mojim bratom
ja sam nepoželjna i nezanimljiva, jer još uvijek nemam grudi
dječaci ne nose majice zato što je ljeto
i psi su izbacili jezike od vreve
buve im dosađuju
ja se plašim da budem poput buve
pa se skrivam
kroz prozorske kapke posmatram kapljice znoja
koje se formiraju na pažljivo izvajanom licu mog efeba
dječaci tvore axis mundi neprimjećivanjem svijeta oko sebe
zasigurno, oni već igraju na Santijago Bernabeu
publika im kliče
oni su bogovi novog doba
dok im tijela leže ostavljena u mojoj bašti
dječaci ne nose majice i njihov torzo najavljuje buduću muževnost
moje oko viri i upija znoj koji se sliva niz glatko tijelo mog efeba
ne obazirem se na njegovo divljanje
i ono što ostaje iza njega:
polupane vaze, slomljeni lusteri, razbijene saksije
ne vidim u tome predznak
no, mori me moja nevidljivost
voljela bih da sam bar muško da mu budem drug
da polažemo krvne zakletve
da se kupamo goli u rijeci
da nam se tijela taru tokom grubih dječačkih igara
iste noći činim korak dalje u otkrivanju svoje putenosti
moje fantazije su dobile novog aktera
moje ruke postaju njegove ruke, koje mi dodiruju prepone
i klize prema središtu
imam dvanaest godina i osuđena sam na društvo isuviše ružičastih djevojčica
Nestali
Nazvali su me po mrtvacu
Sve se miješa u mojim snovima
Četnici ustaše partizani mudžahedini
I svi me oni progone
I svi me oni kolju
Umirem tako često
U snu ratovi ne prestaju
Prijateljica kaže
Čitala sam članak
To se zove genetsko sjećanje
Ja sam gotova da joj povjerujem
I pričam joj
Da sam prvo dijete rođeno u miru
Tad kad se Rat preselio u moje tijelo
I tu nastavio da traje evo ima već dvije decenije
Ja sam bojno polje
Nazvali su me po mrtvacu
Koji me doziva u snovima
Mama kaže
Bio bi ponosan na tebe
On mi ne govori o tome
Tamo
S one strane
Neka ućuti mama reci mu da me više ne zaziva
On je mrtav mrtav
Ne dam mu da živi u meni
Odsjekli su mu glavu pa sad želi moju
On je legenda
Koja vreba iz selekovskih brkova na fotografijama
Iz novčanica iz doba inflacije što stoje u babinom podrumu
On je patrijarhat i komunizam
Voljela sam ga i plašila ga se priča njegova kći
Psiholozi kažu potisnut incest
Tako je to u patrijarhalnim porodicama
Ništa novo
Znalo se kažu kada lupi šakom o sto ko je gazda kuće
I one su obožavale tu njegovu tvrdoću
Prale mu noge
Bio je dobar čovjek svi se slažu
I pognute glave promrse kroz zube šteta što nije još poživio
Pomalo kao iznenađeni njegovom smrtnošću
Drugi su bili vjernici
Gatare su za njega govorile
Vratiće se jednog dana
Astrolozi
Nije mrtav živi sa novom ženom u Argentini
Drugi proroci
Da je zapravo na Kubi
Ali niko nije osluškivao šta djevojčica mrmlja dok spava
Inače bi znali njegovu novu adresu
Ko bi rekao da tolika ljudina može da stane u nešto tako sitno?
Venus Anadyomene
Botičelijeva Venera je pobjegla sa slike
kaže imala je osjećaj kao da cijeli život stoji u mjestu
trebala joj je neka promjena
poslije čet’ri pet vijekova čovjek počinje da uviđa neke stvari
a ona je uvidjela da ovaj svijet voli kostime
pa je svoj au naturel imidž zamijenila najnovijom bečkom modom
trenutno živi i radi u provinciji
jer se zadesilo da je tamo izbjegla od čuvarā muzeja
mada rado priča kako bi živjela u velikom naprednom gradu
tamo tamo daleko gdje nema fašista i glupih ljudi
vrijeme ubija u društvu ljudi koje ona smatra nadahnutima
u kafanama gdje svojim izgledom
zaljubljuje sve neodoljive neumoljive muškarčine
i budi pohotu u svim zdravim poštenim ženama
naručuje isključivo vino
jer naposljetku ona je i dalje rimska boginja
a stare navike teško umiru
što znači da još uvijek nije prestarila za ljubavne igre
pa ljubuje sa strancima po
toaletima
kabinama za presvlačenje
kancelarijama
napuštenim parkinzima
saunama
Venera je paganka neposlušna grešnica razvratnica štraca
i kao svi ljudi koji su omraženi u svom selu
zadužuje čovječanstvo bivajući glavna muza
francuskim novotalasnim režiserima i
nobelovcu koji piše pripovijetku Venerina vremena
ona ima najfiniji triangolo pubico na svijetu
uvijek svježe depiliran počešljan i vlažan
u kome su mnogi muškarci i žene ronili užitak
dok njene bujne grudi boje slonovače
i mirisni afrodizijak riđe joj kose
stvaraju savršenu diverziju od hemoroida na čmaru
koji joj se pojavio kao posljedica života među smrtnicima
Venera doživljava egzistencijalnu krizu
pokušala je s jogom
Jehovinim svjedocima
psihoterapijom
brakom
ali ništa nije pomoglo
bilo je i vrijeme kad joj je nedostajala
njena majka More
pa je razvila fiksaciju ka vodi
jednom se umalo udavila
ali se nagutala dovoljno
vode da joj je njen ukus prisjeo
sada se radije utapa u alkoholu
skoro je bila kod doktora očekujući
rak dojke štitne tumor na mozgu
ispostavilo se da je samo zakačila domaćica blues
kao i milioni naših žena
prema propisanoj terapiji
nabavila je mačka i jednu nemoguću ljubav
s kojom se krije od muža obaveza i stvarnosti
srećna sam misli Venera dok vodi ljubav
što nam nisu poslali Marsa gunđaju seljani
dok potajno pripremaju lomaču.