Ja, dječak

Piše: Vladana Perlić

 

Ja, dječak

imam dvanaest godina i krišom posmatram plavokosog efeba u bašti
dječaci se druže s mojim bratom
ja sam nepoželjna i nezanimljiva, jer još uvijek nemam grudi
dječaci ne nose majice zato što je ljeto

i psi su izbacili jezike od vreve

buve im dosađuju

ja se plašim da budem poput buve

pa se skrivam

kroz prozorske kapke posmatram kapljice znoja

koje se formiraju na pažljivo izvajanom licu mog efeba
dječaci tvore axis mundi neprimjećivanjem svijeta oko sebe

zasigurno, oni već igraju na Santijago Bernabeu

publika im kliče

oni su bogovi novog doba

dok im tijela leže ostavljena u mojoj bašti

dječaci ne nose majice i njihov torzo najavljuje buduću muževnost
moje oko viri i upija znoj koji se sliva niz glatko tijelo mog efeba

ne obazirem se na njegovo divljanje

i ono što ostaje iza njega:

polupane vaze, slomljeni lusteri, razbijene saksije
ne vidim u tome predznak
no, mori me moja nevidljivost
voljela bih da sam bar muško da mu budem drug
da polažemo krvne zakletve
da se kupamo goli u rijeci
da nam se tijela taru tokom grubih dječačkih igara
iste noći činim korak dalje u otkrivanju svoje putenosti
moje fantazije su dobile novog aktera
moje ruke postaju njegove ruke, koje mi dodiruju prepone

i klize prema središtu

imam dvanaest godina i osuđena sam na društvo isuviše ružičastih djevojčica

 

Nestali

Nazvali su me po mrtvacu

Sve se miješa u mojim snovima

Četnici ustaše partizani mudžahedini

I svi me oni progone

I svi me oni kolju

Umirem tako često

U snu ratovi ne prestaju

Prijateljica kaže

Čitala sam članak

To se zove genetsko sjećanje

Ja sam gotova da joj povjerujem

I pričam joj

Da sam prvo dijete rođeno u miru

Tad kad se Rat preselio u moje tijelo

I tu nastavio da traje evo ima već dvije decenije

Ja sam bojno polje

Nazvali su me po mrtvacu

Koji me doziva u snovima

Mama kaže

Bio bi ponosan na tebe

On mi ne govori o tome

Tamo

S one strane

Neka ućuti mama reci mu da me više ne zaziva

On je mrtav mrtav

Ne dam mu da živi u meni

Odsjekli su mu glavu pa sad želi moju

On je legenda

Koja vreba iz selekovskih brkova na fotografijama

Iz novčanica iz doba inflacije što stoje u babinom podrumu

On je patrijarhat i komunizam

Voljela sam ga i plašila ga se priča njegova kći

Psiholozi kažu potisnut incest

Tako je to u patrijarhalnim porodicama

Ništa novo

Znalo se kažu kada lupi šakom o sto ko je gazda kuće

I one su obožavale tu njegovu tvrdoću

Prale mu noge

Bio je dobar čovjek svi se slažu

I pognute glave promrse kroz zube šteta što nije još poživio

Pomalo kao iznenađeni njegovom smrtnošću

Drugi su bili vjernici

Gatare su za njega govorile

Vratiće se jednog dana

Astrolozi

Nije mrtav živi sa novom ženom u Argentini

Drugi proroci

Da je zapravo na Kubi

Ali niko nije osluškivao šta djevojčica mrmlja dok spava

Inače bi znali njegovu novu adresu

Ko bi rekao da tolika ljudina može da stane u nešto tako sitno?

 

Venus Anadyomene

 

Botičelijeva Venera je pobjegla sa slike

kaže imala je osjećaj kao da cijeli život stoji u mjestu

trebala joj je neka promjena

poslije čet’ri pet vijekova čovjek počinje da uviđa neke stvari

a ona je uvidjela da ovaj svijet voli kostime

pa je svoj au naturel imidž zamijenila najnovijom bečkom modom

trenutno živi i radi u provinciji

jer se zadesilo da je tamo izbjegla od čuvarā muzeja

mada rado priča kako bi živjela u velikom naprednom gradu

tamo tamo daleko gdje nema fašista i glupih ljudi

 

vrijeme ubija u društvu ljudi koje ona smatra nadahnutima

u kafanama gdje svojim izgledom

zaljubljuje sve neodoljive neumoljive muškarčine

i budi pohotu u svim zdravim poštenim ženama

naručuje isključivo vino

jer naposljetku ona je i dalje rimska boginja

a stare navike teško umiru

što znači da još uvijek nije prestarila za ljubavne igre

pa ljubuje sa strancima po

toaletima

kabinama za presvlačenje

kancelarijama

napuštenim parkinzima

saunama

Venera je paganka neposlušna grešnica razvratnica štraca

i kao svi ljudi koji su omraženi u svom selu

zadužuje čovječanstvo bivajući glavna muza

francuskim novotalasnim režiserima i

nobelovcu koji piše pripovijetku Venerina vremena

 

ona ima najfiniji triangolo pubico na svijetu

uvijek svježe depiliran počešljan i vlažan

u kome su mnogi muškarci i žene ronili užitak

dok njene bujne grudi boje slonovače

i mirisni afrodizijak riđe joj kose

stvaraju savršenu diverziju od hemoroida na čmaru

koji joj se pojavio kao posljedica života među smrtnicima

 

Venera doživljava egzistencijalnu krizu

pokušala je s jogom

Jehovinim svjedocima

psihoterapijom

brakom

ali ništa nije pomoglo

bilo je i vrijeme kad joj je nedostajala

njena majka More

pa je razvila fiksaciju ka vodi

jednom se umalo udavila

ali se nagutala dovoljno

vode da joj je njen ukus prisjeo

sada se radije utapa u alkoholu

 

skoro je bila kod doktora očekujući

rak dojke štitne tumor na mozgu

ispostavilo se da je samo zakačila domaćica blues

kao i milioni naših žena

 

prema propisanoj terapiji

nabavila je mačka i jednu nemoguću ljubav

s kojom se krije od muža obaveza i stvarnosti

srećna sam misli Venera dok vodi ljubav

što nam nisu poslali Marsa gunđaju seljani

dok potajno pripremaju lomaču.

Free WordPress Themes, Free Android Games