redukcije

 

geografija jedne pjesme

 

nada mnom se

izdaleka

razdanjuje pjesma

tri sam zmijčka ovog ljeta

krampom iz zemlje izvukla

četvere oči nad njima otvorila

jedan je par očiju dobio prored stonoge

drugom paru razmandarinale rožnice

treći se par skorio od netreptanja

četvrtom je zurenje u treće popravilo pa oslabilo vid

sad sam slijepa kao poljski miš

pala sam te se razbila

pala jer sam slušala

šum kiše

kiša je prejako padala

u meni se ježilo pet ježeva

a nema gdje je nisam tražila

na pojačanom radijatoru

u pljesnivom džemu od trešanja

u košpama datulja

u divčibare ne znam kako mi je stići

 

faktori nježnosti

 

zalijevala sam jutros prozore u kući

i spojila sve produžne kablove na jedan

i spavala s podignutim koljenom

usnula polja puna malih skakavaca

oguljeno krzno srušilo me na cestu

i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo

tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker

šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje

i bili smo ljudi, a ona zvijer

i bili smo veća zvijer od zvijeri

udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje

izvući guju

neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna

da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas

neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s

mrežastih zvučnika

a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja

 

redukcije

 

neću ti reći

pohovalo mi se nebo

uopće ti ništa

neću reći

o magnetićima izbačenim na stijeni

smokvinoj gušterači

kad modrinu joj s tijela zguliš

ništa što te se ne tiče

a tebe se ticati ništa odsad ne smije

neću ti reći

da sam našla poluživo mače

izbušenog stomaka

ispred polupanog dućana

i da mi je crknula lampa

dok sam slabu misao očima

čistila sa stropa

zatim se dogodilo da me

Bog pomalo

i jednom i

drugom i

trećom i

šestom rukom milovao

opisivanjem kružnice

oko leđa i čela

staklenku naopačke okrenuo

pravilno tresao kako bi

ksilofoni dobili tijelo

trup i udove papirnatih korneta

do vrha punih

izmrvljene smreke

od groma

sa široko rastegnutim ustima

nisam ti htjela napisati

smreka se bojala

smreka je strahovala

gotovo sam došla u napast pisati

Bog me nije dobro promislio

Bog je na me struju poslao

da me spali

Bogu je ime Deleuze

Francuz je

nema prednje zube

jednom ih je nekim drvetom iščačkao

STRIKO,  STRIKO TI NEMAŠ ZUBA

JA ĆU TEBI SUTRA ZUBE KUPITI I

DAT ĆU TI DA IH NOSIŠ

JA ZUBA IMAM,  VIDIŠ

neću da mi prstima zapinješ u kosi

neću da me na leđima

u snovima nosiš

neću

poništit ću

koliko je glupo što

na Cavea sličiš (a Cavea volim)

neću da želiš da me hoćeš

kao tehničku koncepciju

treperav lik s ekrana u tri sata ujutro

kao Celíne i Juke se na Seini voze u čamcu

neka me kod tebe

nesvedivu daleku i nježnu

nešto kao amber anita totem

jednu zajedničku šetnju

pokušaj zamisliti

neću da nećeš da me trebaš kad me trebaš

nebo je gotovo polizalo patlidžan

večer je točno zgažene boje

 

Autorica: Anita Pajević

Free WordPress Themes, Free Android Games