geografija jedne pjesme
nada mnom se
izdaleka
razdanjuje pjesma
tri sam zmijčka ovog ljeta
krampom iz zemlje izvukla
četvere oči nad njima otvorila
jedan je par očiju dobio prored stonoge
drugom paru razmandarinale rožnice
treći se par skorio od netreptanja
četvrtom je zurenje u treće popravilo pa oslabilo vid
sad sam slijepa kao poljski miš
pala sam te se razbila
pala jer sam slušala
šum kiše
kiša je prejako padala
u meni se ježilo pet ježeva
a nema gdje je nisam tražila
na pojačanom radijatoru
u pljesnivom džemu od trešanja
u košpama datulja
u divčibare ne znam kako mi je stići
faktori nježnosti
zalijevala sam jutros prozore u kući
i spojila sve produžne kablove na jedan
i spavala s podignutim koljenom
usnula polja puna malih skakavaca
oguljeno krzno srušilo me na cestu
i odvuklo u brlog i obuklo šlapice i odvelo u zoo
tamo su medvjedicu kotrljali po kavezu kao kliker
šapama je gnječila modre oči i tražila suosjećanje
i bili smo ljudi, a ona zvijer
i bili smo veća zvijer od zvijeri
udarit ću u mislima vjetar i pincetom iz zemlje
izvući guju
neću više čekati da se otkriješ ispod toga krzna
da u povrtnjaku prostreš svoj identitet pred nas
neki glasovi, dok ih slušaš, mnogo su mekši s
mrežastih zvučnika
a svako strpljenje i svaki čovjek jednako ne ozdravlja
redukcije
neću ti reći
pohovalo mi se nebo
uopće ti ništa
neću reći
o magnetićima izbačenim na stijeni
smokvinoj gušterači
kad modrinu joj s tijela zguliš
ništa što te se ne tiče
a tebe se ticati ništa odsad ne smije
neću ti reći
da sam našla poluživo mače
izbušenog stomaka
ispred polupanog dućana
i da mi je crknula lampa
dok sam slabu misao očima
čistila sa stropa
zatim se dogodilo da me
Bog pomalo
i jednom i
drugom i
trećom i
šestom rukom milovao
opisivanjem kružnice
oko leđa i čela
staklenku naopačke okrenuo
pravilno tresao kako bi
ksilofoni dobili tijelo
trup i udove papirnatih korneta
do vrha punih
izmrvljene smreke
od groma
sa široko rastegnutim ustima
nisam ti htjela napisati
smreka se bojala
smreka je strahovala
gotovo sam došla u napast pisati
Bog me nije dobro promislio
Bog je na me struju poslao
da me spali
Bogu je ime Deleuze
Francuz je
nema prednje zube
jednom ih je nekim drvetom iščačkao
STRIKO, STRIKO TI NEMAŠ ZUBA
JA ĆU TEBI SUTRA ZUBE KUPITI I
DAT ĆU TI DA IH NOSIŠ
JA ZUBA IMAM, VIDIŠ
neću da mi prstima zapinješ u kosi
neću da me na leđima
u snovima nosiš
neću
poništit ću
koliko je glupo što
na Cavea sličiš (a Cavea volim)
neću da želiš da me hoćeš
kao tehničku koncepciju
treperav lik s ekrana u tri sata ujutro
kao Celíne i Juke se na Seini voze u čamcu
neka me kod tebe
nesvedivu daleku i nježnu
nešto kao amber anita totem
jednu zajedničku šetnju
pokušaj zamisliti
neću da nećeš da me trebaš kad me trebaš
nebo je gotovo polizalo patlidžan
večer je točno zgažene boje
Autorica: Anita Pajević