Nikolina Todorović-Tri pjesme

 

IZA GRANICE

 

Napisala bih ti mnogo toga

U ovom trenutku.

Kao na primjer,

Kako drveće svijetli u noći.

Kako me drveće gleda okom budnog stražara

I broji mi neizgovorene namjere.

Mnogo toga bih ti napisala i poslala

Ali nemam pravo na to.

Budno oko stražara podsjeća me na granice.

Drveće koje u noći svijetli,

Nečujni zvuk roja insekata oko njih

Kao podsjetnik da nemam pravo

Objaviti ljubav.

Tu iza granice, još samo mogu

Uzdisati, nečujno.

 

BEZ UMJETNOG OBLIKOVANJA

 

Oblikujem svoju ličnost

tamnom i gustom melasom

masivnim i glatkim stijenama.

U društvu se držim

važne geste i hrabre naravi.

Stojim tako poput mrkog bora

na velikim visinama.

A onda dođe moja draga

i poljubi me u vrat.

Melasa se istopi.

Stijene napuknu.

Borovi odbace svoje iglice.

I moja ličnost se ogoli

do najsitinijih slabosti –

bez umjetnog oblikovanja.

 

NAVIKA

 

Trebala bi mi

Moja vlastita smrt

Kako bih se otrijeznila

I nastavila živjeti

Sve ono što do sada nisam.

 

 

Autorica: Nikolina Todorović

Free WordPress Themes, Free Android Games