Iza granice
Napisala bih ti mnogo toga
U ovom trenutku.
Kao na primjer,
Kako drveće svijetli u noći.
Kako me drveće gleda okom budnog stražara
I broji mi neizgovorene namjere.
Mnogo toga bih ti napisala i poslala
Ali nemam pravo na to.
Budno oko stražara podsjeća me na granice.
Drveće koje u noći svijetli,
Nečujni zvuk roja insekata oko njih
Kao podsjetnik da nemam pravo
Objaviti ljubav.
Tu iza granice, još samo mogu
Uzdisati, nečujno.
Bez umjetnog oblikovanja
Oblikujem svoju ličnost
tamnom i gustom melasom
masivnim i glatkim stijenama.
U društvu se držim
važne geste i hrabre naravi.
Stojim tako poput mrkog bora
na velikim visinama.
A onda dođe moja draga
i poljubi me u vrat.
Melasa se istopi.
Stijene napuknu.
Borovi odbace svoje iglice.
I moja ličnost se ogoli
do najsitinijih slabosti –
bez umjetnog oblikovanja.
Navika
Trebala bi mi
Moja vlastita smrt
Kako bih se otrijeznila
I nastavila živjeti
Sve ono što do sada nisam.
Autorica: Nikolina Todorović