Dvije Fride
Poznati su mi tvoji
Krvavi tragovi na odjeći
Makaze kojima si spremna
zbosti srce
Ili bar odsjeći kosu
Tren u kom shvatiš
Da je jedina utjeha
grčevito primiti
Samu sebe za ruku
Dok transfuzijom iz srca
Točiš zemlju.
Rađanje Venere
Prvo te tijelo počne golicati iznutra
pa ti od smijeha iznjedre grudi.
Nauče te da se stidiš tog smijeha.
Grudi kriješ, uvlačiš u kičmu,
prekrivaš kosom i rukama.
Monstruozno su male, velike, nesimetrične.
Kada prokrvariš od boli
nauče te da s nelagodom koračaš
i da himen nije baš tvoj.
Pažljivo premjeriš svoje tijelo –
Zaljubljenim prstima šapneš linijama strija
da te podsjećaju na pruge zebre i naprsnuća narova.
Moje tijelo koje se svakog jutra budi drugačije
može biti školjka i poteći mlijekom od svoje raskoši.
Voda u kadi
Na površini vode miruju
minuciozna sjećanja
Kapljica iz česme plače nad patetičnim prizorima
Spužvom panično grebem kožu
Kroz iskopanu lijevu stranu sada se vidi nebo
Umjesto kostiju imam željezne tračnice
Po tijelu čiode za zalutale planinare.