Piše: Tanja Stupar-Trifunović
S onu stranu
ocu,
Kad umreš ništa ti više ne treba
čak i ljubav bližnjih postaje teret koji isparava na vrelom suncu
zar su me ove krhke stabljike držale u ovom bodljikavom šipražju
zar su me oči varale da postoji ljubav među slabima koja će me probuditi ujutro
zar sam vam vjerovao i vama i pticama koje sada svoja gnijezda jednako pažljivo sastavljaju i suncu koje je obećavalo vječnost dječijim igrama među mravima i bubama zar sam svemu tome davao sebe i usnama i dlanovima pipao površine hrapavog mekog užasnog
ispunjavajući sobom zapreminu ove male podmornice (lagan sam nose me moji sinovi u rukama ali ja sam već tuđi)
samo sam zaspao samo sam jutru razbio čelo sa osmijehom
je li ovako bog na dah spasavao jedno po jedno i selio iz mašte u zbilju sve nas
baš kao što ja sad obrnutim putem putujem
i kao da sam vanzemaljac ništa zemaljsko ne služi ničemu na ovom letu
smiješne igračke kao lopate plastično cvijeće i drevena kapsula za nigdje
ovdje se opraštamo jer niko od vas više ne razumije moj jezik palih svetaca koji su opet uzdignuti na svoje mjesto i lišeni srodnosti sa stvarima gubeći zapreminu bivajući lakši u nekom kosmosu koji drhti nježno kao posljednji otkucaji mog srca
nježno toliko tiho
da niko nije čuo
kada je preskočilo s onu stranu
Tijela i susreti
Gradom hodaju prazna tijela koje god poželiš otopi se
Kao sladoled prije nego što ga dotakneš usnama
Prije nego što na jeziku osjetiš slast
Ni šećerne obmane ni trnci dodira
Ništa
Već samo ljepljiva lokvica
Gospodin psiholog koji se farba
sijedo postaje riđe
kaže ako nešto hoćete pojesti morate to i skuvati
Iluzija je
da ljubav dolazi spolja
prvo morate želudac podmititi
osjećajem punine
Inače zdravi ste
razočarenja nisu bolest
vježbajte u tertani razvučeno tijelo
po spravama nekad sam bila vještica
kaže zgodna crnka i smije se
sopstvenom zadovoljstvu prisjećanja
dok je sprave razvlače i oblikuju
Vodite ljubav sa mnom kaže instruktor plivanja
volio bih da osjetim vaše tijelo sav sam se rastvorio u vodi
sve sam pokrete naučio osim
kako da uplivam nježno u nečiju dušu
i tu se nastanim
Peče me koža od hlora
Šumi mi voda u ušima
Sve sam usamljeniji
Osjećam se kao riba
nasukana među ljudima
oni me žele u zamasima
u snazi među plećkama
oni iskliznu mimo mene
kada završimo s tehnikom
kada govorim o suštinama
Lijepa vam je kosa
Kaže frizerka dok premeće škarama češljom
I prstima po mojoj glavi
Nježna je
Znate ja već dugo nisam imala muškarca
Nikakvog
Njeno lice je meko i topi se kao vosak
Spušta mi ruku na rame
sklanja prekrivač pun dlaka
one padaju po podu
Gotovo je kaže
Vi ne znate kako je
Da nisam varao na vagi moja djeca
Nikada ne bi imala kuću ni meke jastuke
na koje naslone svoje divne glave
ušuškani u toplim krevetima
I ja ih ljubim i plačem od ganuća
Govori prodavac na pijaci
Ali ja sam varalica
Da li možete voljeti varalicu
Oprostiti mi jabuku manje u vašoj kesi
Sve ove godine
A ipak od svih kupaca vi ste mi bili najdraži
Lezite ovdje
Ulje je klizilo niz noge niz leđa
Jake ruke su mi stezale vratne pršljenove
Nešto je puckalo nešto je klizilo nešto je govorilo
kako vrijeme ide u nepovrat i kako su kosti
a ne smješni igrokaz mozga
zapravo istinske gospodarice pamćenja
Zgrčeni ste opustite se
Imate lijepu kožu kičma vam je slaba
moj maser zna sve zamke i slabosti mog tijela
njegove ruke su čarolija povratka
među iskusne dlanove babica
hvala vam osjećam se preporođeno
ono vrijeme u kostima odnosim sa sobom
on me uvijek ispraća sa osmijehom koji kazuje
da bi mogao ponuditi nešto više od čvrstih ruku
ali oboje znamo da je to igra i obmana
za naivne mušterije
Udahnite duboko duh se mora
Nastaniti unutra
Osjećate li kako narasta i zateže vam kožu
Svaki položaj svjedoči koliku zapreminu
Može obuhvatiti vaša duša
Koliko napora u udahu u izdahu
Udahnite život
izdahnite smrt
Duboko
Unutra
To ste vi kaže učitelj joge
Osjećate li sami sebe
Vi niste napor koji činite
Vi ste taj osjećaj koji ostane
Kada se ništa više ne mora činiti
A prazna tijela kažem mu
U koje od njih se nastaniti
Za dosadnih dugih popodneva
Nedostajanje
Kolorit ludosti slažemo po stolu ove karte nisu za bacanje
podudarna sjećanja nam se smiju u lice
što god odigraš kralj će dotaknuti kraljicu dječak će samo
pokušati da je zainteresira jednim malim srcem u ćošku
poturaš mi jedinice i dame one izigravaju usamljenost
mlate lepezama pred nosom zavode
u tvojim rukama špil drhti i može da se raspe na sve strane
želiš da me svežeš za svoje nesigurne dlanove vrelinom koja se penje
iz utrobe naviše i prijeti da zaljulja sve moje građevine od karata
moje svezane čežnje po džakovima i budžacima zatvorene u neke
mračne hodnike sa znakom stop ispred i vozačkom dozvolom u džepu
Govoriš mi blesave stvari kako možeš biti dječak djevojčica pas
Kroz snove mi ipak prolaziš lako i jednostavno kao mačka
Sanjam kako mi kočnica na autu popušta i ono tek lagano klizi u susret drugom
Lako me je protumačiti
Prećutkujem ti san govorim o običnim stvarima
dajem beskorisne savjete po trgovima te čekam obučena
u mudre starice koje znaju razmrsiti sve probleme
čije predivo nije upredeno sa strastima
vani pada kiša lažem o tom da sam dosegla vještinu njihovih
čvornatih ruku i da svakom končiću poznajem nit
šapućem u sebi neću se zamrsiti u nerazmrsivo tkanje tvojih očiju
kap se zaustavlja na tvom licu i ja osjećam nepodnošljivu žeđ
kasnije stojim iza ćoška sa zatvorenim kišobranom
po meni pljušte uvrede koje govorim sama sebi
mokru odjeću osjećam kao tvoju kožu uz sebe
toplo hladno i pripijeno
Suviše lako mijenjaš raspoloženja i osjećanja
već imam uredno posloženu kartoteku bolesti i nervnih rastrojstava
znam dijagnozu za svakog iz špila
samouvjereno baratam sa kraljem kraljicom damama
dječak usamljen sjedi u ćošku
gledaš me ispod oka i procjenjuješ pokrete mojih ruku
ne zanemarujem ni one najsitnije petice šestice sedmice
moj kartarošu mičem ti kosu sa čela igre su naporne
ništa ne treba da ti zaklanja vid
tebi je dosadno a mene plaše složene strukture ovakvih zabava
razonodi me govori pahulja na tvojoj usni
razonodi me govore godišnja doba u tvojim grudima
razonodi me govori tvoje tijelo koje bi da se probudi i poremeti
uigranu logiku mojih karata
moje ruke ne drhte dok premještam lica
dok klizim prstom po tvojoj koži
moje ruke su mirne dok slažem pred tebe mogućnosti i svakom
tvom prstu dajem ime
srećom vatre mog srca sasvim su nevidljive
njega držim u kutiji dok karte razastirem po stolu
da se ne pomješaš sa njim
Kao i sve znatiželjne mačke voliš da se igraš tuđim predivom
govoriš o ljudima kao o junacima knjiga
na mjestima gdje maštaš o mogućim avanturama
kod mene je već odavno stigao bol i odomaćio se kao kućepazitelj
koji s nepovjerenjem gleda na tvoje nagle pokrete i želju
da razmještaš nutrinu kuće prema tvojim potrebama
glad navijena kao sat kuca iz svakog tvog damara
glad za životom koji čas grmi čas drhti sklupčan u tebi
glad za ljubavlju koja može sasvim da te obuzme i učini
da ućuti taj glas koji ti govori da si ti samo jedno
savršeno nedostajanje