Podjela
Možemo skalpelom
Možemo kredom
svejedno je
sve dok se linija jasno vuče
Prostor kojem ne pripadam
Prostor kojem ne pripadaš
suprotstavljeni jedan drugom
Ona livada se cijepa
lako, kao da je od kartona
nebo što je uokružuje gubi značenje
Ono što bile su zvijezde
(uočavamo otriježnjeni)
samo su mrlje žute tempere
navučene nevješto i u žurbi
Tvoje oči, moje ruke
pregib na tvom vratu
moj blago ispupčen stomak
gube svoju uzvišenost
ostaju samo raskomadani dijelovi tijela
fragmenti oslobođeni želje za cjelinom
nesposobni da nas opčine
I riječi, riječi, riječi
istrošene i umorne
nakon svih padova
ljuštimo kao kraste sa zguljenih koljena
tonući
u šutnju
Izlet
Žurimo
vjetar se već diže
Uz strmu uzbrdicu
teškim korakom
do vrha
što prije stići treba
Na vrhu stanemo
zauzmemo položaj
izmjerimo razmak između naših tijela
raširimo ruke
zabacimo glavu
I pustimo ga da u naletima udara
nježno, zatim jače
na trenutke već sasvim krvnički
da zadrhte koljena
da izbije dah
da dodire iz kostiju istjera
Ubrzo
nebo počinju grebati munje
Udari kiša
kapi nam se zabijaju u kožu
ribaju, gule miris onog drugog
sve dok koža ne počne da boli
ječi
I već postiđeni
skrećemo poglede
Tromi se spuštamo na tlo
Pod nama se gube konture grada
Okrećem ti leđa
da slažem
nazad mogu sama
Autorica: Senka Marić