tijelo /majčin dan
nakon 9 mjeseci nošenja tebe
raspukla sam se poput rumenog nara
u tisuće majušnih zrnaca.
rekli su mi
da imam majčinski instinkt,
ali zaboravili su da sam samo djevojka,
tek djevojka…
(što će djevojci dijete? kada je sve igre zaboravila)
nakon 9 mjeseci nošenja tebe,
razvučene utrobe, raspuklih sanjarija, odmaklih nadanja,
ostaje mi tlapnja kako će se moj nar nekako vratiti
u prijašnji stadij, sklopiti svoje saće, obnoviti se.
nakon 9 mjeseci nošenja tebe,
nisam ništa dobila – rodila,
samo sam se rasprsnula,
gotovo utopila u vlastitoj krvi.
gledam te.
trebao bi biti odrastao muškarac, a ne dječačić.
trebao biti znati da je nar čvrst izvana,
a tako krhak iznutra
i da njegov okus nije za svakoga.
reci mi, što će djevojci dijete? kada je sve igre zaboravila…
djevojke
djevojke odlaze ispaštajući glavom
za slobodu,
a držale su se poput vila, božica.
ulice su voljele njihove korake i osmijehe.
djevojke potajno mudruju i bujaju.
njihove oči dodiruju svemir,
pod krevetom tajne stoje posložene u kutije,
pod krevetom poput strahova
što će ih jedne noći presresti, zaskočiti.
modrice rese njihovu kožu,
jer plavo i ljubičasto nova je crna.
djevojke šeću ispaštajući glavom
za slobodu.
Autorica: Paula Ćaćić